Pre svega,zdravo svima ja sam Adrijana,imam 22godine dolazim iz Paracina..Otvorila sam ovaj blog zbog interesovanja prema pisanju,kao hobi zapocecu pisati o svemu ...Zelela bih pre svega na mom prvom clanku pisati o sebi..Zavrsila sam srednju skolu za konobara ,jako sam zadovoljna uspehom sa kojim sam zavrsila srednju,naravno uz sve prepreke i stresove,muke i ostalo zavrsila sam srednju...Posle srednje skole ,zivot mi se bas okrenuo naopako,moji se razveli ,pocela sam slabo da jedem,jer iako kazu nisam ni prva ni poslednja kojima se roditelji razveli,ali ipak bio je tezak period ...Nisu mi rekli da biram kod koga cu ziveti,ostala sam u kuci u kojoj sam odrasla,sa ocem i bratom pocela sam da zivim sasvim drugaciji zivot,sve muke i cela kuca ostala je na meni..Zapocela sam taj zivot,pa sam krajem 2018te godine otisla za Austriju da radim i ujedno da malo razbistrim misli i glavu od svega sto mi se dogadjalo...Bilo je tesko jer sam tad prvi put ostavila porodicu,kucu i svoju zemlju na neki period ..Pocela sam raditi u Austriji,pocela sam neke stvari menjati kod sebe,godilo mi da radim i da mi misli budu na sasvim drugu stranu...Prolazili su dani jako tesko,moji su bili 1300km daleko od mene,zvali se svakog dana na kameru ali opet nije isto ,nekako su dani prolazili ..Posle 3 meseca rada u Austriji vratila sam se svojoj kuci,naravno niko nije znao kada dolazim,kada sam stigla u svoj rodni grad Paracin,dolazim ispred kuce sa osmehom da se moji otac i brat obraduju,jer kao nedostajala sam im 3meseca prosli...Zvonim na vrata,moj otac otvara vrata i kao u cudu oo otkud ti i kao nasmeja se,mozda sam i tu reakciju ocekivala jer su bili srecni sto nisam kuci..Sto se tice mog prvog clanka to je sve za sada,uskoro ce biti i drugi clanak gde ce biti opsirnije jos o ovome..Hvala vam puno i nadam se da cu biti interesantna nekome ko je mozda imao slicnu situaciju i period neki svog zivota..
